|
MAJCI
Mamina ruka uvijek je meka,
Kada
me gleda i kada me čeka,
Njezin je osmjeh sunce u tami,
Ona
me svojom nježnošću hrani!
I
kad je tiha, ponekad sjetna,
Slutim u duši, ona je sretna,
Što
smije nekog djetetom zvati,
A ja
što mogu reći joj MATI !
I
kada priča i kad se kreće,
Kao
da sije iskrice sreće,
Za
svakog od nas uvijek je tu,
K'o
svjetlo jasno u tamnom snu!
Što
bih još mogla toj ženi dati,
Osim
da kažem – volim te MATI!
Ne
moram čak to ni reći glasno,
Dobro joj srce osjeća jasno!
I
svatko od nas, rođenih ljudi,
Ponos i ljubav u majci budi,
I da
vam ne bi pričala bajku,
I
Bog je želio imati MAJKU!
Marija, bilo je ime te žene,
Kojoj je ljubav tekla kroz vene,
Pod
njenim srcem sam Bog se krio,
K'o
čovjek kad je na zemlji bio!
Majka je svud Ga pratila brižna,
Uz
Kalvariju i sve do križa,
A
sada uz nas bdije ta žena,
I
blagoslov svoj po Sinu nam sprema! |